Tiskovno društvo u Pazinu

Prvo tiskovno društvo i tiskara u Pazinu osnovani su početkom 20. stoljeća u vrijeme kada je hrvatski narodni preporod u Istri bio u završnoj fazi. To je vrlo značajno razdoblje povijesti i razvoja Pazina na gospodarskom, kulturnom i prosvjetnom polju kada je Pazin kao grad doživio svoj ubrzani razvitak. U isto vrijeme Pazin postaje važno središte i žarište Hrvatskoga katoličkog pokreta pod čijim utjecajem svećenici iz okolice Pazina, na poticaj krčkog biskupa Antuna Mahnića (1), a pod vodstvom beramskog župnika Josipa Grašića, osnivaju 2. kolovoza 1910. udrugu Tiskovno društvo. Svrha mu je bila pokretanje pučkog katoličkog tiska u Istri. Godinu dana kasnije, 3. rujna 1911., pod pokroviteljstvom biskupa Antuna Mahnića, Tiskovno društvo utemeljuje svoju tiskaru, prvu u središnjem dijelu Istre. Ravnatelj tiskare bio je Ljudevit Špacapan. Tiskara je aktivno djelovala do 1915. godine, a tijekom Prvoga svjetskog rata povremeno je tiskala publikacije vjerskog sadržaja, npr. molitvenike.

Na glavnoj skupštini održanoj u Pazinu 22. ožujka 1916. u odbor društva izabrani su Josip Baćić (predsjednik), dr. Stojan Brajša (tajnik), Božo Milanović (rizničar), te sveučilištarac Vjekoslav Gortan i svećenici Josip Grašić, Liberat Sloković i Antun Ellner (odbornici).

Od 20. studenog 1911. godine Tiskovno društvo u Pazinu preuzima izdavanje i tiskanje poučno-gospodarskog lista Pučki prijatelj, što ga je za istarske seljake 1899. godine pokrenuo biskup Mahnić u Krku. Prvi broj tog lista tiskan je 23. prosinca 1899. godine u tiskari Kurykta u Krku, koja je ujedno bila njegovim vlasnikom (tiskara je osnovana 1899. godine zaslugom biskupa Mahnića, a djelovala je do 1920. godine). List se mnogo čitao po čitavoj Istri i Hrvatskom primorju. Nominalnih urednika bilo je više (Josip Pavačić, Ivan Butković, Mate Polonijo, Miho – Mate Brusić, Ernest Crnković, dr. Josip Palčić, Josip Dminić i prof. Stojan Brajša Matkov, sve odreda svećenici, koralni vikari i kapelani krčke stolne crkve), ali je list zapravo uređivao Mahnić, koji je u njemu mnogo i objavljivao.(2)

U prvih nekoliko godina izlaženja Pučki prijatelj donosio je tekstove i priloge koji su se bavili isključivo gospodarskom problematikom dok u kasnijim godištima list sve više pozornosti posvećuje političkim pitanjima. List je izlazio u Pazinu do 23. srpnja 1914. kada su austrijske vlasti zbog ratnih prilika uvele strogu cenzuru i zabranile objavljivanje glasila u manjim mjestima. Pučki prijatelj isprva izlazi kao polumjesečnik, kasnije svakih deset dana, a od 1912. do 1914. godine list donosi gospodarski prilog Razumni gospodar, koji se uređivao Franjo Trampuž, ravnatelj Poljoprivredne škole u Pazinu.

Tiskovno društvo tiskalo je učiteljski list Hrvatska škola, koji je izdavalo istoimeno Katoličko učiteljsko društvo za Istru, nastalo nakon raskola učiteljskog društva Narodna prosvjeta. Prvi broj lista za školstvo, prosvjetu i književnost, kako stoji u podnaslovu časopisa, izašao je 1. siječnja 1912. i potom izlazi sve do srpnja 1914. godine. Tijekom Prvog svjetskog rata izašao je kao godišnjak, tiskan u Ljubljani 1916. (urednici Josip Baćić i Stojan Brajša), a nakon toga prestaje izlaziti. Od prvog broja pa do 1913. godine urednik mu je učitelj Josip Baćić, tadašnji profesor na Ženskoj učiteljskoj školi u Pazinu i tajnik Katoličkog učiteljskog društva, potom uredničku dužnost preuzima Marko Zlatić.

Hrvatska škola je kao katolički pedagoški list bila vrlo borbeno i angažirano glasilo. Gotovo u svakom broju objavljivane su žestoke polemike s protivnicima, izravno ili neizravno napadajući liberalne učitelje i njihova stajališta. Glavni su mu književni suradnici bili svećenici Leonard Kalac (pseudonim Vrlinov), franjevac i pjesnik istarskog preporodnog pokreta, te mons. Antun Kalac (pseudonim Nadan Zorin), u to doba pazinski prepošt i jedan od najistaknutijih preporoditelja. Redoviti su književni suradnici bili još Ivan Mahulja, Štefka Leban i Jakov Cecinović, a kao prevoditelj Jerolim Dragutin Defilipis, ravnajući učitelj i upravitelj škole Družbe sv. Ćirila i Metoda u Cresu, i dr. Časopis je povremeno objavljivao etnografsku građu, npr. narodne poslovice, basne i dr., donosio kratke vijesti o knjigama i novinama. Međutim, nije imao šireg utjecaja u Istri iako je stekao mnogo pristaša među klerikalno opredijeljenim čitateljima u Sloveniji i Hrvatskoj.

Uz Tiskovno društvo, prilog nakladništvu u Pazinu dala je i Carsko-kraljevska velika državna gimnazija u Pazinu, prva srednja škola istarskih Hrvata, koja je izdavala svoje programe (izvještaje), od školske godine 1903./1904. do 1913./1914. U tim edicijama, osim uobičajenih školskih vijesti, objavljivani su i znanstveni radovi profesora koji danas predstavljaju značajan prilog hrvatskoj kulturnoj povijesti. Tiskano je ukupno jedanaest knjiga koje su izlazile pod naslovom Program c. k. Velike državne gimnazije u Pazinu. Prve dvije knjige tiskane su u Puli u Tiskari Josip Krmpotić i dr., a ostalih šest knjiga u Tiskari Laginja i dr., dok su tri programa od 1912. do 1914. godine tiskana u tiskari Tiskovnog društva (3).

U povodu stote obljetnice rođenja biskupa Jurja Dobrile Tiskovno društvo u Pazinu je 1912. godine tiskalo knjigu Biskup dr. Juraj Dobrila: spomen knjiga stogodišnjice njegova rođenja, koju je uredio msgr. Ante Kalac, prepošt u Pazinu.

U tiskaru su u noći između 31. listopada i 1. studenoga 1919. provalili talijanski iredentisti i fašisti te počinili štetu na opremi, službeno procijenjenu na 80 000 lira. Radnici su potom uspjeli popraviti oštećene strojeve, pa je Pučki prijatelj nastavio izlaziti. Pretplatnici iz svih krajeva Istre slali su novčanu pomoć za popravak štete (4). No, u drugoj provali 15. srpnja 1920. fašisti su tiskaru posve onesposobili za rad, a ravnatelja uhitili. On je prije toga spasio 3.000 već uvezanih primjeraka molitvenika K mladosti vječnoj, koji su sastavili pjesnik i svećenik Jakov Cecinović i Božo Milanović, sakrivši čitavu naknadu kod obitelji Sloković u susjedstvu. Tada je tiskanje Pučkog prijatelja prebačeno u Trst, a tiskara je zatvorena.

Nova skupština Tiskovnog društva održana je u Kozini 4. srpnja 1922. godine. Na skupštinu su došla 63 člana utemeljitelja Društva iz svećeničkog, učiteljskog i seljačkog staleža. Glavna skupština jednoglasno je prihvatila rezoluciju kojom se najodlučnije osuđuju svi pokušaji nekih pojedinaca koji su, bilo izravno bilo neizravno, radili protiv vlasništva Tiskovnog društva u Pazinu – Pučkog prijatelja. Na skupštini je izabran novi odbor (Aćim Pilat, predsjednik, Božo Milanović, dopredsjednik i rizničar, Stojan Brajša, tajnik) i još četvorica članova za odbornike. Na skupštini je ime društva promijenjeno u Tiskovno društvo za Istru, no njegov je rad u Istri, zbog sve težih političkih prilika, postupno zamro.

Josip Šiklić

Bilješke:

  1. Anton Mahnič/Antun Mahnić (Kobdilja, Slovenija, 14. IX. 1850. – Zagreb, 14. XII. 1920.), doktor teologije i krčki biskup od 1896. do 1920. godine. Bio je jedan od inicijatora Hrvatskoga katoličkog pokreta i osnivač mnogih svećeničkih i laičkih društava. Isticao se upornom borbom za obnovu glagoljice i hrvatskog jezika, protiveći se tako politici potalijančivanja Istre i kvarnerskih otoka. Godine 1902. osnovao je Staroslavensku akademiju radi proučavanja i promicanja staroslavenskog jezika u liturgiji. Podupirao je izdavanje brojnih glasila (Pučki prijatelj, Hrvatska straža, Luč, Riječke novine), osnovao je mnoga novčarska i gospodarska društva.
  2. Usp. Strčić, Mirjana, Istarska beseda i pobuna II, Pula, 1985., str. 162.; Polonijo, Mate, Štamparija 'Kurykta' u Krku, u: Jadranski zbornik, Rijeka, 1962., str. 116-138).
  3. Usp. Bratulić, Josip, Tiskani programi Pazinske gimnazije,u: Hrvatska gimnazija u Pazinu 1899.-1999, Pazin, 1999.
  4. Usp. Milanović, Božo, Moje uspomene (1900-1976), Pazin 1976., str. 33.

BIBLIOGRAFIJA